Kad sve ovo bude jučer..

Noc je hladna ko˙ kurvino srce. Pun mjesec visi nad monotonim gradom,potonulim u nepreglednu maglu.. Ko˙slijepi putnik idem kroz život,sa strahom od sljedećeg koraka… Pokušavam naći smisao svemu tome,al˙ne ide… Stare slike se vrte kroz glavu,i tjeraju srce na dno… Ulicom prolaze vec mnogo puta viđena lica,ali nema više te topline,nema njihovih osmijeha na licima……

Nastavi čitanje →

Samo zvuk klavira moga,lijeci srce na trenutak … ruka miruje,srce pise…

Trazila sam jedan stih skoro da ga osjetih al’ mi je iz ruku nestao protura se novi dan al’ taj trik je providan samo da bi prosli prestao Jutro me zatice u pravom haosu tema u mojim strofama lagani raspad sistema al’ u tajnim vezama s’ nekim davnim brezama Zaboravljam imena, samo lica ostaju u…

Nastavi čitanje →

Pokuca i 15-ta…

..It˙s november again,leaves are coming down… One more year˙s come and gone,and nothing˙s changed at all… Eto tako,povodom 15-og : KOMENTARI SU ODOBRENI! I dalje sam ona staro,optimistično, plavooko dijete koje s osmijehom ide u susret novom danu!Istina,godine prolaze i stvari se mijenjaju ali uspomene su trajne,i ostaju tamo negdje duboko u nama i ne…

Nastavi čitanje →

Surova istina…

Najbolje je biti klaun… Kad si sretan,sretan si… Kad si tuzan,sretan si… I nikad se ne prestajes smijati… Svi u tebi vide samo osmijeh,srecu… Ne zele vidjeti dalje od toga… Ne dopustas im… A navecer,kada se pogase svjetla,ionako ce samo mrak znati da suza skida bijelu boju… Jer drugi dan opet treba doci… …Nacrtati smijesak…

Nastavi čitanje →